'%3E%0A%3Cpath d='M47.6 47.5H593.3' class='g0'/%3E%0A%3Cpath d='M47.6 47.2H593.3' class='g1'/%3E%0A%3Cpath d='M47.6 47.7H593.3' class='g2'/%3E%0A%3C/g%3E%0A%3Cpath d='M46.2 863.5H595.7' class='g2'/%3E%0A%3Cpath d='M46.2 864H595.7' class='g1'/%3E%0A%3C/svg%3E)
Glasnik sv. Petra i Pavla
2 Mostar, 19. travnja 2026.
*
god. XVII.
*
br. 391.
NEDJELJA 19.4.2026.
TREĆA VAZMENA NEDJELJA
PRVO ČITAJE: Dj 2 ,14.22-33
Bijaše nemoguće da grozota smrti njime ovlada.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaesto-
ricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite
u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa
Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi
silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što
znate, po njemu učini među vama – njega, predana po
odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama beza-
konika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslo-
bodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona
njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi
je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spo-
kojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš
mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo,
dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David
umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do
današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu
se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi
na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio
uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti
mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi
smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvi-
šen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio
ga kako i sami gledate i slušate.«
Riječ Gospodnja.
OTPJEVNI PSALAM: Ps 16,1-2a.5.7-11
Pripjev: Pokaži mi, Gospodine, stazu života!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar.«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
DRUGO ČITANJE: 1Pt 1,17-21
Otkupljeni ste dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca bez
mane.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano
svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja
proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispra-
znog načina života, što vam ga oci namriješe, niste
otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom,
nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez
mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svi-
jeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po
njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu
dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
Riječ Gospodnja.
EVANĐELJE: Lk 24,13-35
Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih
učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, uda-
ljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu
međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako
razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s
njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim
očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među so-
bom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih,
imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u
Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih
dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s
Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na
djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su
ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude
osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je
on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga
ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas
i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu,
ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su
im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše
nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše,
ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca
spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije
li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im
što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu
kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni nava-
ljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je
na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s
njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te
im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on
im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije
li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok
nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše
u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one
koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu
Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede
ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.